jedanživot

Dobrodošli na moj blog

04.12.2016.

Pomalo

Pomalo lažno istinita stvarnost... Sabita u tom raskoraku između života i smrti .... Poput pjesme praznim prostorom mojih misli kruži... Ljutnja vezana sa nemoći... Bol ispraznosti od samoće... Obaveze poput utega svijeta ,što nas u živo blato uvlači... Pomalo izbija i zadnje atome sreće..ma ne čak ni sreće ..nego sretnih misli .želja ,nadanja ... I ta vjera koja šalje sve u tišinu postojanja ... Nestaje taj osmijeh utopljen u još jednom neizrečenom nizu riječi... I opet iznova svanut će ,novo jutro i nova smrt u tim danima bez tebe ... I pitanje poput pjesme "Zar je voljeti grijeh "....

25.11.2016.

Ti ....

Ti moj si otkucaj slobode .... Moja potpuna iskrenost.... Bezuvjetno povjerenje.... Razum koji hrabrost srcu daje ...

24.11.2016.

Bez prevelikih rijeći...Osječam

Poput jesenjih toplih kapi kiše , rasprostrla se suza tvoja,obrazom mojim ....

23.11.2016.

Ti si moja tišina ....

Kišno predvečerje . I ta predivna tišina u misao pretvorena.... Koja me na tebe sjeća... Tišina koja me preuzima i zove... Tišina koja me kroz život vodi .... Tišina koja čezne zajedno samnom .... Tišina koja tvojim imenom se zove ... Taj mir lahora koji sjevernim planinama plovi ... Tišina koja vriskom moju samoću lomi ... Glasnoćom same ljubavi stapa se i prelijeva .... I uvijek iznova malena na tebe me sjeća .... Jer uzdah želje svoje,vjetru predah .. Da te prožme ,opčini ... Jednom mojom učini ....

20.11.2016.

Ponekad noću

Danas kada tvoj je dan znaj !!! Ponekad noću,dok u potaji ruke te moje grle ,srce te moje ljubi .. ..Osječam te ,tražeći taj odsjaj noći ... Podignem pogled sluteći te korake meke ,što svijetom mojim odjekuju ... Budim se ,zovem te i suzama gušim tu samoću koja me prati... Preuzima me miris tvojeg tijela,taj poznati miris nježne duše tvoje... Prepuštam se i iznova padam u ruke tvoje....Mada znam da to sve je san ... Još jedna bez tebe noć...Samo još jedan srećom ispunjen san .. Nakraju, to je samo još jedan bez tebe tužan,samom tugom ispunjen dan ....

13.11.2016.

Sve

Sav moj život ... Svi moji snovi , sve iluzije , svi ti nezaboravljeni trenuci ... Svi ti dani što prolaze.. Sva ta pjesma zvonkog osmijeha tvojeg ... I te sjajne oči tvoje , što i mjesec pobjede u noći ... I ta slova duše moje, koja oblik ti daju .... Sve bih dao da te zagrlim .... U prasku jednog trenutka života da se moja duša rasprostre i ugleda tvoje nježno lice .... Da zagrlim te kao vatru i vodu , da mi dušu zapališ, da mi dušu napojiš, da zaspim na grudima tvojim ... Dušom tvojom opijen ....

13.11.2016.

....

Ponekad neznam ,preispitujem se!!! Da li ima smisla pisati ili ne !! Ima li smisla ponavljati,sve te izrečene riječi,sanjane snove,sve te želje duše,sve te nade srca ...Živim tek toliko ..... Da bih živio ,pokušavajući svakodnevno izgurati taj 24 satni dan ,pobijediti koju bitku ...Ja izbrisah sve tupo gledajući u novi dan ...sve emocije zaključah u dušu ,mjesto gdje prebivaš u meni... Ti dušo moja malena ... ...Izvana u pogledu mojem ,osta samo tvoja slika da prosvjedoci tebe ,taj naslov knjige života mojeg ...jer samo Ti "ona si posebna nit što vodi me do neba " od svega toga to je dio moje apsolutne istine... I jedino ti ostaješ, nakon svega ,svih iluzija, svih životom surovim iskušanim trenucima....Ostaješ svojom ljepotom otkucavati na satu mojeg života koji u vječnost plovi .... Malena i neznaš koliko danima mojim mislima putuješ,koliko snova mojih ispunjavaš....Čarobna je duša tvoja koja jednom stopi se sa mojom ....

08.11.2016.

Srce tvoje

Što me obavi,sputa me u te tvoje nježne skute ...Taj nježan stisak života ... Stvaranje ispunjeno milošču .... Hrabrost duše i ta iskrenost .... Ti krik si razuma u bezglavoj jurnjavi svijeta ... Ispunjavaš sve trenutke i kutke mojih misli ... U tom jednom otkucaju tvojeg nježnog srca ...

06.11.2016.

Noćas...mišlju....željom

Pretočih ,u tvoja njedra ... Poljupce srca svojeg ... Stopih se sa tobom ... U tom jednom kišnom danu.. U toj jednoj kišnoj kapi.... Koja kliznu nutrinom ... Ljepote duše tvoje....

06.11.2016.

Život

I kada život navede misao da je kraj... Da taj izlaz iz tuge nesta .... Srcem tada,živom vjerom ... Otvorih vrata nevidljiva oku mome ... Vrata su to duše tvoje .... Vrata koja vode u vječan , tako topao i mek zagrljaj tvoj....


Stariji postovi

jedanživot
<< 12/2016 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
1958

Powered by Blogger.ba