Pomalo

Pomalo lažno istinita stvarnost… Sabita u tom raskoraku između života i smrti …. Poput pjesme praznim prostorom mojih misli kruži… Ljutnja vezana sa nemoći… Bol ispraznosti od samoće… Obaveze poput utega svijeta ,što nas u živo blato uvlači… Pomalo izbija i zadnje atome sreće..ma ne čak ni sreće ..nego sretnih misli .želja ,nadanja … I…

Nastavi čitanje →

Sve

Sav moj život … Svi moji snovi , sve iluzije , svi ti nezaboravljeni trenuci … Svi ti dani što prolaze.. Sva ta pjesma zvonkog osmijeha tvojeg … I te sjajne oči tvoje , što i mjesec pobjede u noći … I ta slova duše moje, koja oblik ti daju …. Sve bih dao da…

Nastavi čitanje →

….

Ponekad neznam ,preispitujem se!!! Da li ima smisla pisati ili ne !! Ima li smisla ponavljati,sve te izrečene riječi,sanjane snove,sve te želje duše,sve te nade srca …Živim tek toliko ….. Da bih živio ,pokušavajući svakodnevno izgurati taj 24 satni dan ,pobijediti koju bitku …Ja izbrisah sve tupo gledajući u novi dan …sve emocije zaključah u…

Nastavi čitanje →